Upravo ovaj dio iz djela knjige "Pokošeni cvjetovi Krajine" autora Muhameda Mahmutovića, govori ko su ti pokošeni cvjetovi, po čemu je i knjiga dobila naziv. To su upravo oni najbolji sinovi Bosne i Hercegovine, koji su svoj život položili u odbrani Bosne i Hercegovine. Nažalost, pokošeni su mnogi cvjetovi, ne samo Krajine, nego i ostalih djelova Bosne i Hercegovine, ali možda su ovi krajiški cvjetovi specifični upravo zbog toga, što su se borili pored agresora, ujedno protiv izdajnika Bošnjačkog naroda.

O toj borbi, izdaji, vrijeme kada je brat na brata, otac na sina, bratić na strica...digli pušku i krenuli u osvajanje... no postavlja se pitanje osvajanje čega?! Jedni su branili domove svoje, dok su drugi imali ideju i spletkarili sa agresorom, samo da bi dobili i izgradili "paradržavu" na prostoru BiH. No, ipak ta im suluda ideja nije uspjela...što ipak i u samoj knjizi možete pročitati na kraju kada se dva glavna lika iz knjige, sa dvije suprotne strane, dva stričevića dopisuju pismima i govore o tom bratoubilačkom ratu i sta je bila ideja autonomije.

Sa autorom knige "Pokošeni cvjetovi Krajine",  Muhamedom Mahmutovićem porazgovarali smo, te nam je on iz svog ugla, rekao na koji je način nastala ideja upravo o pisanju ove knjige, sa ovakvom tematikom! Izdavač ovog vrijednog književnog djela je web magazin Bosnjaci.net.

 

LjBcom: Autor ste knjige na "Pokošeni cvjetovi Krajine". Kako je nastala knjiga i koliko vremena ste utrošili za traganjem i skupljanjem informacija da bi se ista napisala?

M. Mahmutović: Napisao sam je nevjerovatno brzo, mnogo informacija koje se nalaze u romanu imao sam u glavi, a znao sam gdje ću naći one koje su mi jos usput trebale, tako da je sve zajedno trajalo oko godinu dana, od ideje do gotove knjige.

LjBcom: Lijepo opisana hronika dogadjaja u knjizi. Možete li objasniti iz kojih razloga ste se odlucili istraživati i baviti tematikom događaja, koji su se desili na području Krajine?

M. Mahmutović: Mnogi se pitaju kako je doslo do posljednjeg bratoubilačkog sukoba u Krajini. Na mojim čestim putovanjima susrećem ljude koji govore o tim dešavanjima pogrešno, zato sto jednostavno imaju pogrešne informacije o tome. Umorio sam se pojedincima objašnjavati šta se i kako desilo, pa sam odlučio te informacije sakupiti i staviti na jedno mjesto, posebno zbog onih koji će biti tu kad nas prekrije zelena trava. Njima smo dužni ostaviti istinu.

LjBcom: Naziv knjige „Pokošeni cvjetovi Krajine", od kud naziv, je li on upravo proistekao iz same sadržine, odnosno iz neke priče u knjizi?

M. Mahmutović: Hiljade pokošenih cvjetova je uvehnulo samo u tom zadnjem ratu. Jedan od junaka to je rekao vjerovatno insiprisan ilahijom Šehidi, a meni nije preostalo ništa drugo nego da dam takav naslov. On simbolizira mlade momke koji su hrabro pali braneći svoju domovinu od daleko nadmoćnijeg agresora, a kasnije i domaćih izdajnika.

LjBcom: Imali ste već nekoliko promocija kako u bosanskohercegovačkim gradovima, tako i u dijaspori. U kojim gradovima ste do sad imali promociju? U kojem gradu će Vas moći vidjeti ljudi u skorije vrijeme?

M. Mahmutović: Knjiga je izašla nedavno, ljetos, ali je vć imala mnoštvo promocija i tiraž od tri hiljade primjeraka je skoro rasprodan, sto je nevjerovatno u odnosu na to kako je teško našim ljudima prodati knjigu. Mnogi naši dobri pisci ne usudjuju se oštampati tiraž veći od hiljadu primjeraka, a najviše ih štampa od 300-500 komada, iz tih razloga. Imao sam promocije u Cazinu, Sanskom mostu, Bužimu i Tuzli, a vani sam gostovao po Norveškoj, Njemačkoj, Danskoj, i Švicarskoj. Zanimljivo da nisam u Švedskoj imao ni jedne promocije, iako imam mnoštvo poziva, jednostavno ne stignem!

 

LjBcom: Kakva je reakcija ljudi, osobito onih koji i ne znaju sta se to dešavalo u Krajini i nisu s tog područja?

M. Mahmutović: Posebno mi je drago kad mi neko ko nije iz Krajine zahvali i kaže da su mu neke stvari sad jasnije. Reakcije mojih krajišnika su izvrsne, a što je još interesantno i nevjerovatno, prihvaćena je dobro i od onih koji su bili ili su još uvjek pristalice Fikreta Abdića, iako ono sto u knjizi stoji ne opravdava njihove postupke.

LjBcom: Koliko je važno da se piše i da se čuvaju takve knjige osobito radih budućih generacija?

M. Mahmutović: Djelimično sam Vam već odgovorio na ovo pitanje na početku. Nad Bošnjacima je bilo samo u novije vrijeme dvanaest genocida. O njima se ništa ne zna, čak nisu ni označena mjesta, gdje su stradali. Ja sam se zaprepastio kad sam otkrio, pišući moju knjigu, kakve su razmjere zločina bile nad našim krajišnicima u Cazinskoj buni, recimo, a da se o tome vrlo malo zna. Nisam znao ni da je moj rahmetli babo bio dva puta u rudniku Kreka, na prisilnom radu, zato što je neko u njega upro prstom, kao sudionika te bune. I sve to samo zato sto nije nigdje bilo zapisano. To za babu mi je otkrila strina, koja je blizu devedeset godina stara, dakle uhvatio sam zadnji voz da saznam tu strašnu istinu!

LjBcom: Pored bratoubilačkog rata u Krajini, genocida u Srebrenica, masakra u Tuzli i Sarajevu, kao i stradanje Bošnjaka u drugim gradovima, smatrate li da je potrebno više pisati i govoriti o tome, jer istina može biti samo jedna?

M. Mahmutović: Istina je u svakom slučaju samo jedna, ali razmjere zločina nad nama su tolike da bi trebali angažovati hiljade pisaca kako bi se barem vecina uspjela ovjekovječiti u takvom obliku. Jedna knjiga je mali kamencic u nepreglednom mozaiku, kojemu se ni obrisi jos uvjek ne razaznaju.

 

LjBcom: Imali smo već pitanja naših posjetitelja i čitatelja, gdje se može pronaći knjiga u BiH. Evo da ih uputimo na pravu adresu, na kojim mjestima se može naći i u kojim gradovima?

M. Mahmutović: Oni koji živu u Sarajevu mogu je nabaviti u knjižarama Conectum, a čuo sam da je ima u nekim knjižarama u Krajini, iako je tamo nisam ostavio?!? Moglo bi biti da se nekome toliko svidjela pa je falsifikovao, ali u našoj anarhičnoj džavi sve može proći nekažnjeno.

Oni koji budu uporno tražili neka se jave meni, na mojoj internet stranici ima mail adresa, pa ću ih nekako uputiti do knjige, www.mahmutovic.net

LjBcom: Poslije svega, gospodine Mahmutoviću koja je poruka i pouka koju sadrži Vaša knjiga?

M. Mahmutović: Na osnovu činjenica iznesenih u knjizi, jasno se vidi da su Bošnjaci uvjek ratovali za tudje ineterese i bili uvjek izmanipularani. Posebno to vazi za krajišnike, velike ratnike, koji su raznim spletkama obavjestajnih službi Srbije i SANU(Srbske akademija nauka i umjetnosti), dovedeni u medjusobni konflikt. Bošnjaci su jedini narod na tlu Evrope, koji nikad u historiji nisu bili agresori, to nam treba biti dika!

LjBcom: Imate li nešto za kraj za dodati, a da se nismo dotakli, vezano za knjigu ili Vaš rad?

M. Mahmutović: Mislim da smo ono sto će zanimati vaše čitaoce obradili, a ja ću vrlo rado odgovoriti na pitanja vaših čitalaca ukoliko ih bude, preko e-maila. Pitanja i odgovore možete takodje postaviti na sajt, što bi mogla biti praksa ubuduće.

LjBcom: Hvala vam na ovom opsežnom razgovoru, gdje smo ujedno poblize predstavili knjigu „Pokošeni cvjetovi Krajine" nasim posjetiteljima.

M. Mahmutović: Hvala vama na pozivu i na tome što trošite svoje dragocijeno vrijeme i novac na ovom patriotskom zadatku, oćuvanja naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.

 

U nastavku vam donosimo dio recenzije od prof. dr. Ferida Muhića, a pored njega drugi recezent je dr. Mustafa Cerić, reis-ul-ulema!

 

 

O ONOJ BOSNI BEZ GNJEVA

 

Pred nama je knjiga o kojoj će se pričati! O njoj bi se pričalo i da nije bila napisana, jer je to knjiga o kojoj se pričalo i prije nego što je napisana. Ono o čemu priča ova knjiga ne može ostati neispričano. U zemlju da se zakopa, izniklo bi: kao trnje i žara, kao pelin i čemerika, kao korov kraj prašnjavog puta. I našlo bi se i prepoznalo u slatkoj hašlami ili gorčini mladog bukovog lišća. U otrovnim gljivama ludarama, ili tananoj niti mirisa ljekovite kantarije.

Knjiga Pokošeni cvjetovi Krajine govori o Bosni. A Bosni su, od kad se pamti, mnogi radili o glavi. Sjekli njenu šumu, iz korijena čupali sve što je tu izraslo, e da bi svoje zasadili. Muhamed Mahmutović priča u ovoj knjizi o pokošenim krajiškim cvjetovima. O pustim ledinama Krajine koje su ostale bez cvijeća. O smrtnim ranama koje niko drugi ne bi preživio, a Bosna je sebi sama u njih još i soli doturala! Razumijevanje za neku vrstu jednakosti svih odluka donijetih pod pritiskom neposrednih prijetnji opstanku, dakle, jednakosti u osnovnom motivu, koja će se kasnije istorijski razgraničiti na ispravnu i na pogrešnu, na poražene i na pobjednike, predstavlja psihološku i još više - etičku osnovu na kojoj izrasta ova knjiga: knjiga o onoj Bosni iz snova i budućnosti, o Bosni bez gnjeva!

Kolika je koja knjiga, ne vidi se po broju stranica u njoj, nego po veličini onoga s čime se u koštac uhvatila. Da ono važno, veliko, ono zbog čega se živi i bez čega se mrije ispriča, da istinu potraži, makar je i ne našla, jer svakom čovjeku je dato da traži svoju istinu. A samo je Bog dragi zna. Velika knjiga ne sudi, nego se otvori svima, pusti svakoga da rekne svoje! Jer samo je jedan Sudija koji sudi za sve na ovom svijetu. Nobelovac Roger-Martin du Gard, napisao je preko hiljadu stranica u dvije velike knjge pod naslovom Porodica Thibault, da bi pustio jednu francusku porodicu da kaže sve što im se skupilo na duši u toku jednog rata. Muhamed Mahmutović je napisao dvije stotine stranica da bi jedna bosanska porodica, iz Ljute Krajine-Krvave Haljine, rekla svoju riječ o svemu kroz šta je prošla u jednom drugom i drugačijem ratu. A obadvije su to velike knjige.

Koliko god novih priča da se ispriča, opet je priča porodice Mehage Fazlića i zajednička sa mnogima, i jedna jedina. Kao što su svi ljudi - ljudi, biva insani! - a ipak nejma dva ista čovjeka na svijetu, niti ih je bilo! Vrijedan je i radin Mehaga Fazlić cijelog života - a opet su i on i njegova porodica cijeli život puka sirotinja; niti je koga uvrijedio, niti je na koga ruku podigao, a opet je Mehaga Fazlić i vrijeđan, i zatvaran, i udaran, opet su njegovi i rana dopadali i mučki ubijani na pravdi Boga!

Dva amidžića, od dva brata djeca, Hamić i Mršo, koliko god se voljeli i jedan drugog čuvali, ljuto će se zavaditi ne zbog sebe, nego opet, zbog drugih! Staricu Halimu, majku Izudinovu, rafalom će presjeći iz čista mira i pasjaluka drug njenih sinova, pred očima momaka koje je ona hranila od usta otkidajući. Da bi mužu, Srbinu pravoslavcu ugodila, dok bije njihovo troipogodišnje dijete, mati Bošnjakinja muslimanka će istući rođeno dijete do smrti, a muž će je pred policijom nabijediti da je oduvijek bila takva, kakav je sav njezin narod. Pa čak i ono što se nikada nije desilo, što se ni jedna mitologija nikada nije osmjelila ni zimisliti, što ni jedna policijska kartoteka svijeta nije registrovala, desilo se, priča nam Muhamed Mahmutović, tu, u Krajini. Jer, ako je mnogo puta sin ubio oca, i otac sina, mati djecu i djeca materu, brat brata i sestra sestru, opet niko nikada nije ni čuo da je sestra ubila brata. Sva je prilika, kako god to bilo za nevjerovati, da je baš sestra, metkom u prsa, ubila baš brata - i opet oko tuđih interesa, a ne zbog svojih računa!?

 

Mnogo se nepravde nabralo, mnogo zla naplastilo, mnogo otrova stočilo u srce! - ko bi još smio i pomisliti na oproštaj i pomirenje!? A bez pomirenja i oproštaja, zar bi se moglo i dalje živjeti!? Poslije jednog rata i strahota u njemu počinjenih, mnogi su veliki filozofi posumnjali u postojanje Boga, mnogi su Ga se i odrekli! Ernest Renan se čak, pri punoj svijesti i uz svu odgovornost, poslije tog istog rata, javno upitao: De quoi vivra-t-on apres nous? - Čemu još živjeti poslije nas? Poslije ovakvih nas, kakvi smo postali posvuda u svijetu, ubijajući se između sebe, ne prezajući ni od ubijanja žena i djece, u zločin ogrezli, zaista, pitanje više i ne može biti - zar bi se mogli pomiriti, zar bismo smogli snage jedni drugima oprostiti? - nego imamo li još i jedan jedini razlog zbog kog bismo opravdali ovakve nas, i zaslužili pravo da još živimo!?

Ono što se nigdje ne može ni zamisliti, u Bosni, i upravo - u Krajini, - može se i zamisliti i dogoditi! Muhamed Mahmutović zna priču o zlu. Ali on zna i priču o pomirenju i o opraštanju. Hamić i Mršo, dva amidžića, od dva rođena brata djeca, dva noseća karaktera ovog romana, dvije paradigme neuporedivog bosanskog karaktera, ljutine i merhameta, oprostili su jedan drugom. Ta istinska megalopsihija, ta veličina duše nije iskorijenjena iz ovoga svijeta. Ako je možda, ima i na nekom drugom mjestu, ako možda i nije presahla u srcima nekih drugih ljudi, sigurno je da je opstala u Bosni i sigurno je da još ima svoje vrelo u srcima njenih ljudi - eto o tome nam priča Muhamed Mahmutović u ovoj velikoj knjizi.

Ispričane jasno i britko, kao istinite povijesti zla i dobrote, mržnje i praštanja, ove višeslojne i mnogoznačne priče narastaju u jedan rijedak roman, prijeko potreban Bosni i Krajini, dobrodošao svijetu, dragocjen književnosti. Pokošeni krajiški cvjetovi opet cvjetaju na svakoj stranici Mahmutovićeve knjige i bodre dušu ljepotom svoje poruke u svijetu u kom vječno opstaje samo milost i opraštanje.

Prof.dr.Ferid Muhic, Filozof

 

Redakcija web portala LjBcom