"Veoma sam iznenađen vašim pozivom i željom da razgovarate sa mnom što mi čini izuzetnu čast i zadovoljstvo a drugo , to je, što ste mladi i što čuvate svoj identitet i što vidim mnogo toga što pripada Bošnjacima, da otrgavate od zaborava. Uporni ste I hrabri, iskreni ... Ma imali ste i prečih Bošnjaka da s njima promuhabetišete, izdivanite, onih koji su zaslužniji od mene i u kulturi nauci umjetnosti, politici sportu...fala vam još jednom...Ko sam to ja?Ma dolazim iz onog vakta i zemana kad je srce puno rahatluka bilo, onda u onom prošlom vijeku. Dolazim iz zemana kad se poštovalo, uvažavalo ali i moram reći dolazim od niotkud jer o sebi zadugo nisam znao ništa. O imenu da mi je muslimansko iako moja bika (nena) je znala cio Kur'an napamet.. Meni tutnuli u ruke prvu knjigu koju sam pročitao u petoj godini, „Junačke pjesme o Marku Kraljević"... Odveo me djedo u čitonicu da se pofali kako mu unuk čita i latinicu i ćirilicu a imo samo pet, oni meni dadoše ko nagradu junaka Marka..." naš sagovornik koga smo intervjuisali za naš Web portal LjutiBosanci.com počeo je na šaljiv način da predstavi sebe iako je on veliki umjetnik, pjesnik, slikar, recitator, najkraće rečeno sve u jednom Mehmed Meša Brničanin!

LjBcom: Prije svega hvala na pristanku za ovaj intervju. Mehmed Meša Brničanin kad se kaže većina ljudi zna o kome se radi, ali za one koji Vas ne poznaju, kažite nešto o sebi.Ko je Meša Brničanin - kratka biografija?

Rođen sam iz ljubavi mladih roditelja baba Ramiza i majke Zinete koja odmah po mom rodjenju osta raspuštenica sa 18 ljeta..a rođen sam pedesetdrugog ljeta prošlog vijeka .Kažu moja majka rahmetli je bila najljepša Sandžaklijka...Jes bila je ko upis...Najviše sam SAM sebe izgrađivao u umjetnosti. Počeo sam od prvog razreda da recitujem da bih sa 18 bio jedan od najboljih , recitatora...Ma ja bih kratko da kažem ali to je moja mahana pa odužim ko jedan naš hodža teraviju. Kroz Osnovnu školu sam iskazao talenat za glumu i slikarstvo, te bogomi i pisanje pa mi u „Polimlju" redovno objavljivali pjesme , najviše bilo onih rodoljubivih...Jah. Ma Titovo doba bilo, voljela se jedna zemlja. Tako sam sebe gradio i kroz srednju školu, ma stizo sam i rukomet i odbojku igrati a volio sam gimnastiku i mislio da budem profesor fiskultur.Ali se ne dade, sudbina.Pokušaj studiranja nije uspješno dovršen , jer nisam imo ni para za studiranje a nije se ni moglo , nije se imalo, pa sam kasnije pod stare dane uzo knjige u šake. Nikad nije kasno za školovanje...ma samo treba učiti i poštovati suru „Ikre bismirabike"...

 

LjBcom: Govoreći o slikarstvu, pozorištu i književnosti nije moguće, a da se Vaše ime ne spomene, dotaknimo svaku od pomenutih vrsta umjetnosti. Slikarstvo, od kud ljubav prema slikarstvu i koja je tematika bila često prisutna na vašem platnu?

Dosta vi znate o meni čini mi se...Da, volio sam crtati i sa tri godine sam pokazao eto malo talenta i za tu vrstu umjetnosti.. Moj đedo bio majstor zidar pa mi često davo njegov majstorski plajvaz pa sam tako i njime crto na sveskama što je dijelio Crveni krst 50 tih godina.Moja ljubav prema slikarstvu se razvija uz pomoć nastavnika Meše Halilovića koji me je naučio o Van Gogu Rubensu, Goji, Tuluzu...to je bilo samo u osnovnoj poslije nije vala niko. Sve sam, gledo druge majstore i umjetnike, pa vježbo, kopiro ih pa oduzimao, mjenjao, dodavo, tražio inspiraciju I tamo gdje je nije bilo...Dobijao nagrade na raznim konkursima.. Neki dan sam vidio kod jednog poznanika u čiju kuću nikad nisam ušo prije moju sliku masnim bojicama na zidu u hodniku. Prije 45 godina. Plaho sam se obradovao. Ja sam uvijek naginjao ulju, nisam se bavio drugim tehnikama ali sam ih prilično savlado. Nisam vam ja od onih koji jedva čeka da pokaže svoje dijelo. Imo sam ja I samostalnih izložbi I mnogo grupnih I izlago sam po kafanama I kafićima ma zbog moje raje koja je uz kahvu dosla da gleda moje slike...ma to je broja, danas ti dodju po pozivu najviše oni što ama baš nemaju nikakve veze sa slikarstvom, pa te pitaju , pošto slike, Jednom došla neka gospa sva u zlatu sa svojim đuvegijom nekim ko bajagi biznismenom, I veli ja bih ovu , pari mi se sa zavjesom...E tada rekoh blago meni ,,aja rekoh , za te pare što dobijem kupiću dva metra knjiga, pa ću vam pokloniti metar....To je naša realnost... E, da vala I to spomenem, na mojoj izložbi na beogradskom sajmu bilo je na otvaranju nekoliko stotina duša i iz drugih razloga došli ljudi a najviže Prijepoljci koji žive u Beogradi, i zamislite kolko sam se obradovo kad su mi javili poslije nekoliko dana das u mi ukradene 4 slike. E to je prava stvar, znači vrijedjelo je...

Kod mene ima svašta, realizma, ekspresionizma, apstraktnog, trodimenzionalnog i svakakog materijala, I ...stalno nešto tražim.. Evo u povodu Srebrenice organizovana je izložba slika na temu "Kulturom protiv svakog zla" Zajednička izložba poznatih evropskih slikara I moje dvije slike su bile postavljeno...nek him je rahmet veliki, svim tim šehidima iz krvlju posrebrene Srebrenice... Izlagao sam sa studentima likovne akademije pri Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, sa crnogorskim slikarima od imena...Ma sa mnom se ništa nije znalo, dal ću u slikare il u glumce, pa u pisce il u profesore.. Ja sam čitavog mog života I stvaralaštva nešto istraživao, ali sebe najviše da ,vidim da osjetim dokle sam doguro u nekoj kulturnoj oblasti.

Kada su puhnuli balkanski krvavi vjetrovi noseći virus zla I smrti, prestao sam pisati I igrati u pozorištu, mako sam se sa te "javne"scene koja je počela pozivati na pozornicu gusle I razne političke priredbe veličajući kulturu jednog naroda.. Jah, poslije na našo radio stanici ukinuše I sevdalinku I ništa se nije smjelio čuti što je pripadalo Muslimanima I našoj kulturi... Poslije ti istinovinar I urednici su postal veliki dušebrižnici za suživot I toleranciju, čudna jada od Prijepolja grada. A tako ti je to svuđe bilo..

Kad Bosna zakuka, zaplaka, kad se Bosna krvljom okupa I kad pocrvenješe njene doline I rijeke I krvave krive Drine, ja se ostavih pozornice pa nekako navalih trpati crvenu boju na moja platna...mnogo slika sam tih godina uradio... Mnogo slika sam poklonio , to mi je činilo zadovoljstvo, po nekoj mojoj evidnciji skoro dvije stotine... ma neka nije sve u parama, one su za one što him je kolko god daš malo Meni je dosta kad mi se neko od srca zahvali... Pa jeste, da sam se I sad posvjetio opet četkici I štafelaju ali ja ne mirujem ni u drugom kulturnim oblastima.. Nešto što sam radio još od prije 30 I više godina. Organizujem često izložbe poznatih slikara Bošnjaka iz svih krajeva bivše Jugoslavije I svakako mlade slikare što mi čini čast da upoznam nove prijatelje , saradnike. Sve je prolazno.. I svi mi, Samo dragi Bog je vječan..Slikao sam ja često sve ove godine ali doduše u jednom preiodu do kraja 8o tih.

LjBcom: Poznati ste kao vrstan recitator, kao i pjesnik, a Vaše pjesme su našle svoje mjesto u mnogim zajedničkim zbirkama sa poznatim pjesnicima. Šta nam možete reći o Vašoj poeziji?

Ma, ja rekoh nešto o recitovanju..Bio mlad , pa od dragog Boga obdaren i lahko pamtio, tako da mi nikakav problem nisu zadavali ni Sonetni vijenci ni Kovačić ni Smajl aga Čengić a ni Gorski vijenac.. A one partizanske pjesme ko halava.. Recitovao sam na Tjentištu 69 i 70te po vazdan, Rale Damjanović... Jeste, voljeli su me slušati, goovorio sam i Lorku i Jesenjina, Majakovskog i Kulenovića...Ali moram priznati Šantića sam govorio ko malo ko ..Svaku njegovu pjesmu i sad skoro znam, ali najviše volim one njegove ljubavne, o Najli, Fati Sevdi, Hani...E tu je poeziju nastavio govoriti moj mladi jaran kome sam pred prijemni na pozorišnoj akadenmiji, ISO POROVIĆ koji je izrastao o zivuću pozorišnu legendu Bošnjačku iako evo godinama stvara svoja djela u tuđini.Osvajo sam mnoge nagrade do saveznih i inostzranih, ma diploma ima da oblijepim moj atelje..Poslije Titove smrti Mišo Marić napisa jednu najaču poemu o drugu Titu, „Muško rodila Marija majka"...Bio sam najtraženiji u Srbiji i Crnoj Gori, ma nema sela dje nisam bio i kao recitator i kao glumac.. Cijenilo se..Imalo je Prijepolje vazda dobre recitatore, ali nije im se ukazivala prilika da češće govore i na književnim večerima i na priredbama.U moje vrijem se cjenio talenat bar u ovoj prijepoljskoj kasabi, ma mismo pravili književne večeri na džadi , na korzou, recitovali, pa smo bili I popularni kod đevojaka... ma znali smo živjeti, družiti se I voljeti ali najviše poštovati.. Danas bogme nije tako izopačilo .

Jeste, pisao sam još od prvog osnovne, bilo je to onih pravih radosnih dječijih pjesmica, pa sa magarećim godinama dolaze one , što malo mahnitamo zbog neke plavooke, vidrooke crnooke, što zbog njih i jedinice dobijamo, pa kasnije i onih pjesama u kojima sviramo na kostima svojih očeva i predaka, u kojima rastemo nebu pod oblake ko granitne stijene...i oni sa jednim slovom LJ, pa otegni to LJ po pla sahata vako ili nako pa usitniš ljljljljlj i ćeraj dok ti ne dosadi..., To bi bilo kao „ konjo laje a pas zija to se zove poezija"... Ma nema pjesme bez lirike, klasike..romantizma..

Nikada nisam objavio svoju knjigu, nije mi se dalo a vjerujte , više sam se trudio da to neko drugi objavi da moj drug prijateljica poznanica ima svoju knjigu nego ja. Bio sam 7-8 godina predsjednik Književnog kluba koji je u to vrijeme 80 ti bio jedan od najpoznatijih u Srbiji.. Ne znam koliko ima zajedničkih zbirki u kojima su objavljene moje pjesme. Mnoge manifestacije i smotre koje su tada organizovane i okuplčjale veli broj mladih pjesnika pa i onih poznatih, uvijek su poslije takvih priredbi štampane knjige, znate ono sindikalno radničko, „mi smo udarnici sretnici"...U mojim tridesetim sam napisao poveći broj ljubavnih pjesama , bilo je i nagrada, valjda zasluženih..Svi mi napišemo po neku pjesmu i poklonim dragoj osobi, od majke do nevjeste mlade, ili prvoj ljubavi.Ma ne bih ni znao koje bogatsvo književno, blago posjeduju mnogi pisci , poete da nije ove nove tehnologije, i preko koje upoznate velike pjesnike, ne govorim o onim iz mog vakta i prije nego o ovim mlađim o Hanki, o Slađi, o Mirveti Zehniji Emini i inim koji su rasuti po cijelom dunjaluku, evo i vi poštovana , spadate u jednu plejadu pjesnika koji sazrijevaju. Aferim, Ima budućih Ćatića Bašeskija Ćelahmetovića, Barakovića... Imamo mi seharu punu tog blaga, samo ga narodu treba darivati...

 

LjBcom: Pozorište, mjesto odvijanja interakcije izmedju pozorišnog glumca i prisutne publike. Upravo ste se i Vi našli u toj interakciji, ali na strani izvođača pozorišnog komada. Kako je biti glumac pred živom publikom i koja je uloga za Vas posebna?

Desetak godina sam bio na pozornici i na daskama što život znače.Ta moja ljubav prema teatru pa da kažem planula je otvaranjem Doma culture u Prijepolju a do tada je tinjala po raznim nekim priredbama...Dosta je bilo uloga I glavnih I sporednih, meni je svejedno bilo koja je uloga u nekoj predstavi. Svaku sam donosio kako sam najbolje znao i umio...Kako je to bilo lijepo vrijeme.Pa ne znam koju bih ulogu , koji lik izabrao, mozda lovca u "Lovčevoj Priči" predstavi za djecu a zbog te uloge smorsao sam nekoliko kilograma a I onako sam bio žgoljav, možda Mefista u Faustini, kad su mi naprsla rebra na generalnoj probi, a ja tog šejtana odigro poslije nekoliko dana sav umotan zavojima ispod kostima đavoljeg. Možda Mahmuta Neretljaka u "Tvrđavi" što ulugo mahsuz za me ispisa Indira Hadžagić.. Jeste režirao sam I ja , veliki broj dijela I za djecu I odrasle, I Rusmira Agačevića I Maja Đurovića I Nušića I Ćorovića...Draga mi je moja Hasanaginica. V.V.Tmuše Prijepoljca koji je I tvorac teatra u Sarajevu, original naziv je "Šefka Hasanova" koja je poslednji put igrana u Sarajevu cini mi se 1927. Godine a ja je postavio 2002. Sad se stvarno hocu pofalit, to je jedina Hasanaginica koja nije umrla, nisam dao da mali Avdo od 6 mjeseci ostane bez majke... Srečno se završava, ali se I plakalo..Igro sasm je po Sandžaku, svuda...Imam nekih priznanja, , ali vjerujte mi mlada damo ti papyri mi toliko ne znače ko aplauz publike...kad vam dupke puna sala aplaudira I jos ustane , e to je ljepoto moja nagrada. Tada mi srce dođe ko tepsija, po svu noć ne mogu zaspati,kontajući kako je to lijepo doživjeti..Trudio sam se maksimalno da dam sebe I na pozornici ili kao voditelj stotine raznih programa , raznog žanra ali najviše volim pa I sad to uradim , onako na svoj način kad pričam samo ovako narodski za narod...Ja davo "otkaz" haj velim mlađi da me zamjene ma nešto oni neće, pa tako opet uskočim te odradim, I meni lijepo I publici...

 

 

LjBcom: Osnivač ste društva „Ikre".! Šta je osnovni cilj društva, je li danas aktivno, koliko ima članova - ukratko?

Ma dosadiću vam mojom pričom, vidite da ja odužih a ni pola nisam reko što sam htio...I ovo je dosta, bojim se da vam ne udare ti hakeri...Dvadeset godina , od mog susreta sa rahmetli Alijom Izetbegovićem sa rahmetli Atifom Purivatrom, I mnogim legendama bosanskim, počeo sam raditi na svom identitetu, na kulturnom identitetu jer vala malo sam znao šta o našim stvaraocima se mono što mi je bilo ponuđeno u razne školske programe udžbenike. Ma nije mi niko branio ni u Titovo doba ali drugačije je sve bilo.. Kad sam upoznao MM Ćatića, Bašeskiju, Selimovića Kulenovića, kada smo u Prijepolju osnovali "Preporod, moji prijatelji Ferko Šantić Izudin Porović shvatio sam da nisam ništa znao o sebi. Dušmani nam ne dadoše ni "Preporod" da zaživi a krenuli smo dobro , bili smo među najboljima u SFRJ...Razbiše nas... s početka 90 tih.. U meni proradio neki inat a ja tvrdoglavi Sandžaklija, neposlušni I nepokorni, počnem organizovati koncerte sevdaha I Bajramske večeri I to mogu reći baš pionirske kad se nije nidje tako Bajram obilježavo...E to je bila radost , vratiti narodu nešto što mu je godinama bilo uzeto..Nekoliko godina , vjerujte mi tako sam radio sa malim brojem onih koji su imali petlju da sa mnom organizuju takve priredbe kada se u nekim gradovima nije slmjelo ni Ime izgovoriti. Ali eto Bog mi davo snage I ja samo ono što sam znao poklanjao mom narodu. Iz takvih programa I obilježavanja bošnjačkog kulturnog identiteta potekla je I ideja o formiranju jednog bošnjačkog kulturnog društva. .2001 okupio se jedan manji krug prijepoljski biznismena I nekoliko kulturnih poslenika I osnovali smo Društvo za nauku, kulturu I umjetnost Bošnjaka IKRE.

Cilj ovog društva je očuvanje tradicije I običaja Bošnjaka , ,nauka kultura I umjetnost. Kroz oblasti ,književnost , slikarstvo, muzička oblast pozoruište, ...IKRE se moralo osnovati jer je kroz institucije I ustanove culture favorizovana kultura drugog naroda..Dosta se uradilo , utemeljili su se razne projekti I manifestacije I bilo je dobro I radilo se dobro mada sam ja kao sekretar profesionala bio ne zadovoljan jer je uvijek moglo bolje I više. Društvo se samofinasiralo I kad su I privatnici koji su održavali ovo društvo svojim donacijama I prilozima malo privrnuli slavine, jer I oni nisu mogli da valja poslovati .IKRE je počelo " kašljucat"i ... Onda se I politika umješala, razni politički mešetari I lažovi odradili dio svog posla I za mene je to društvo brzo otišlo u zaborav. Kod nas tako nešto krene euforično pa za malo zgasne... Ja sam napustio Ikre, poslije pet godina, neki su htjeli malo sebe promovisati sa tuđih leđa,a nisam htio biti samo u kancelariji, već sa mladim ljudima koji su talentovani Ikre je dobilo inagradu za postignute rezultate od Bošnjačkog nacionalnog vijeća "Dukat bega Isaka Ishakovića" poslije se počelo gasiti... Ka se sjetim , a eto nije davno bilo, s koliko poleta I ljubavi smo počeli organizovati istorijske programe po Sandžaku, dovoditi velika imena iz književnosti, slikarstva uspostavljati veze sa Bosnjacima iz butum dunjaluka... Ma , mene je koštao moj jezik zbog moje iskrenosti, neki članovi su zloupotijebili IKRE u lične interese I moralo je doći do stagniranja. Još dvije Islamske zajednice, pa se I onepočele baviti kulturom I ko će šta prije organizovati.. Ne, nemam protiv, neko je u Prijepolju to moro nastaviti pa je to veoma uspješno nastavio Islamski kulturni centar koji pripada Islamskoj zajednici u Srbiji a ja sam tu urednik programa. Ubijeđen sam da je Društvo IKRE prošlost, dok bijaše dobro li bijaše ali kratko bijaše.Poslije 37 godina , ostao sam bez posla I sad sam samostalni umjetnik, jer mnogim ustanovama ne odgovara moje iskustvo I znanje. Njima trebaju mamlazi koji će da ih slušaju, Tako me slago Ugljanin tako me slago LJajić, tako me slagala I ova vlast... Lijepo je saznati istinu o ljudima pa kad tad. Mnogo je laži I pokbarenosti...to je naša realnost.

LjBcom: Pored svega pomenutog organizator ste i prvih Bajramskih večeri, a i surađujete s mnogim književnicima, glumcima i drugim zvučnim imenima?!

Eto već sam napomenuo, o Bajramskim večerima, koje smo prvi put organizovali u Priboju , Bijelom Polju, I sad ja to radim evo svake godine u kontinuitetu za oba Bajrama. Sad organizujem takve manifestacije koje traju I po nekoliko dana. Za Ramazanski Bajram ustanovili smo manifestaciju koja je već postal tradicionalna I poznata kao "Bajramski dani bošnjačke kulture", dolaze nam slikari, glumci horovi ilahija, prelijepe večeri , književnici, , raspisani su literarni konkursi, za priču I pjesmu o Bajramu. Da , nižta ne može da se uradi bez pomoći Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, I ogromne pomoći glavnog muftije Muamera Zukorlića I njegovih saradnika...

Ja sam, bogat čovjek, imam veliki broj poznanika, prijatelja od znanja I zvanja, umjetnika glumaca književnika naučnih radnika, iz svih krajeva ...Kako da ne , velika svjetska priznata imena, ponosan sam što sa mnogima sarađujem I to baš na vrlo prisan način, jer se razumijemo odlično. Nek mi ne zamjere oni koje ne spominjem ali biti u društvu elite, prof.dr. Fehima Huskovića, prof.dr. Mevludina ef. Dudića, prof.dr. DŽemila Betkovića , dr. Jasmine Fortić, dr. Ibrahima Kurpejovića Medžida Fakića, Rasima Ćelahmetovića, akademika prof.dr. Šerba Rastodera , prof. dr. Ilije Vujoševića, Safeta Hadrovića Vrbičkog, Dragana Nešića, prof. dr. Muhameda Šestanovića, majke Munire Subašić, DŽengisa Redžepagića doajena glumišta Isa Porovića, prof. dr. Nehata Bećirija, profesorke Šćipe Mehmeti, prof. Anu Matejić mladih slikara I mladih umjetnika sa drugih alademija... Mnogo je tih ličnosti koji su ostavili duboka traga, svakako Avda Husinovića...Sarađujemo tako što jednostavno se pitamo za zdravlje I kažem ,trebali bi organizovati to I to, mislite da se neko nećka od njih. Samo ako okolnoszžti dozvoljavaju...Tako se to radi kod nas, tako to ja radim...I oni mene poštuju a ja njih stojeći pominjem. Kakos u to divni I normalni ljudi...E to je moj svijet , I oni nenose a ni ja zletne lance kojima se mnogi dive, oni nose znanje koje gar ado prenose na drugog. Godinama , morate da sijete I da znate kako će vam roditi. Meni su se poznanstva I prijateljstva rađala. Eto kao I ovo sa vama, još sam za jedan biser bogatiji.

 

LjBcom: S Vaše tačke gledišta, da li je danas teško održati kulturni identitet Bošnjaka, očuvati običaje, kulturu i tradiciju?

Dvadeset godina pokušavam očuvati kulturni identitet ne samo u Prijepolju , u Sandžaku I šire.Nađu se dizdari pa stanu u odbranu svega onoga što pripada jednom narodu ali se uklone, malo je njih koji srcem pokušavaju otrgnuti od zaborava ono što je naše.Od prije deset godina sam počeo govoriti, kada sam shvatio da poneki murtati što nose na žalost ahmedije za rad svog interesa ,"živjela naša razbucanost, dobrodošla asimilacijo". Vazdan bih vam imo pričati o tom našem jadu, od davanja nekih "međunarodnih" imena da spomenika na mezarju, do običaja i suneta klada se sve živo ponapija a sunet ., pa "babine" u kafani pa vjenčanje u džamiji a šposlije toga flaša na hastalu...Nema više teferiča a sve je manje sevdalinka i u duši i na veselju...Ovdje je problem našeg kolektiviteta. Nemamo mi institucije koje bi stale u odbranu kulturnog identiteta Bošnjaka u Sandžaku. Bošnjačke partije nisu doprinijele o poboljšanju ovog našeg nacionalnog problema, jer nisu u svojim redovima ni imali takve individualce već polupismene koji su se nešto busali a s kulturom ništa zajednički nisu imali. Zamislite u Prijepolju u Domu kultur od skoro 30 uposlenih samo je jedna Bošnjakinja uposlena i to kao čistačica a tri urednika programa imaju i tehničko osoblje kao na Brodveju... U Muzeju isto tako, Bošnjaci ne mogu u teustanove, jer su sposobni obrazovani nisu poslušnici.

Oprostite mi ali sam upozoravao na sve ovo da će se desiti, zbog ličnih interesa pojedninaca, Bosanski jezik se u Prijepolju mogu slobodno reći ne uči jer neće roditelji da him djeca uče neki izmišljeni jezik, što se ovdje i podrugljivo govori.. E ja o tome pričam javno i ne vrijedi.. Bošnjaci u mom Prijepolju su podobro izgubili veliki dio sebe a i z razloga nemaštinje i kupovanja tj prodavanja obraza za glasove plitičarima koji dobro ofajdiše svaki put a moji sunarodnici za dugačke gaće, pitaljke ili za 10 eura glas...Vjerujući tim i takvim sandžačkim liderima ostali smo i bez culture a i bez hljeba bogomi...Sporadično se pokušava spasiti što se spasit može. Imamo imena, imamo ljude ali nemamo instituciju. Možda će se nešto desiti na bolje. Osjtili su bošnjački intelektualci ovdje u Sandžaku da se bliži kulturna apokalipsa nad Bošnjacima jer je nastao totalni poremkećaj svih vrijednosti civilizacijskih.

Moram ovdje istaći nešto što zavrijeđuje veliku pažnju. Islamska zajednica u Srbiji I glavni muftija ef.Zukorlić je digao glas za spas imena i kulturne baštine Bošnjaka i preuzeo na sebe ovo breme. Internacionalni univerzitet i njegove umjetničke akademije a vjerujte uz opet moju volju i upornost sa mojim mladim prijateljima iz Prijepolja pogotovo sa Samir ef. Tandirom u zadnje dvije godine povratili smo jedan dio našeg kulturnog blaga narodu, kroz "Bajramske dane bošnjačke kulture" "Dani Srebrenice u Sandžaku". Pored Bajramski svečanosti, veoma često u toku godine organiujemo veliki broj raličitih programa koji su veoma posjećeni. Promovišemo mlade stvaraoce slikare pisce pjevače, tribune . Utemeljili smo programe koji su postal već prepoznatljivi u dunjaluku. Samo za "Dane Srebrenice u Sandžaku priredili smo nekoliko projekata o kojima se i danas govori, Dovoljno je reći das u bile Munira Subašić Bakira Hasečić, prof.dr. DŽemaludin Latić Avdo Huseinović, poznati slikari.. Odlučili smo da se Srebrenica obilježava u Sandžaku u svakom gradu a central manifestacija ovdje u mom Prijepolju.. Literarni konkurs "Štrpci bez mezara" je posvećen otetim ipobijenim Bošnjacima iz onog krvavog voza.. Preko stotine radova stiglo ma ni sam ne znam odakle. Islamski kulturni centar koji je pri Islamskoj zajednici u Srbiji uspješno sarađuje i van Sanđaka sa našim sunarodnicima u Makedonij Bo sni, Turskoj.. Za sad stub koji podupire sve ovo je muftija Zukorlić. Ma , jednu paru opština nam neda iako se tamo ko bajagi nešto pitaju neki Bošnjaci, država nama ne da ni dinara ali zato pomaže onu drugu kvazi zajednicu i svoje poslušnike što nose ahmedije , te him štampa knjige i to "naučne". Nadam se da će se iz ovog Islamskog kulturnog centra roditi jedna elitna kulturna organizacija, kojoj će samo biti cilj kultura i očuvanje bošnjačke kulturne zajednice.

 

LjBcom: Kao dugogodišnji kulturni umjetnik recite nam, da li po Vama žarište kulturnog duha polahko jenjava i izumire, možemo uzeti pozorište kao primjer gdje je sve manje predstava i ljudi su sad više okrenuti nekim drugim dostignućima modernog doba?

Pitate me o pozorištu, fala to je moja ljubav, možel opstati imali mu vijeka ...Spomenuo sam "Hasanaginicu" evo ona se igra u nekim nalonima golokraki glumci, no umjetnik i umjetnost, ostavimo to, evo je sad i u opera. Dobro prihvatam I to kako da ne ali ja sam iz ong vakta socrealizma. Ne znam u Bosni koji se tekstovi sad igraju jel tamo umanjila euforija pozorišnih priča iz života našega. Ovdje se u Sandžaku ne igraju skoro nikako niti imamo priliku i pogledati tako nešto..Pazarska akademija ima svoj program a gradovi po Sandžaku ama ništa. Sjeničaci renoviraju dom culture nekoliko godina, u Novoj Varoši, i Priboju politika postavlja predstave I da ne pričam sad o tome. Toliko dramskih pisaca imamo toliko fantastičnih tekstova imamo mi se ufatimo nekog stranog pisca a o svome Ahmedu Muradbegoviću ništa ne znamo..Da ne spominjem velika imena, čudiće se narod odkud toliki pisci a Hamlet je glavni. Jedno znam da ovo naše podneblje vri od talenata uspješnih kulturnih stvaraoca, naučnika , akademika...Mi živimo u eri nemorala I tv kupleraja.

Oduševljavamo se gologuzim i sisatim šestorazrednim pjevaljkama, narod čita neke "skandale, ko je koga ko je ukro ko se s kim švaleriše, kad mu kažete da peti put čitam Sidrana ili Sijarića on mi kaže "ti si otkačio", da to je naša realnost. Promjenila se I struktura poštovalaca pisane riječi pozoriššta. Nije ko nekad kad si okačio mašnu na vrat pa se dotjero i pošo da gledaš predstavu ili koncer nekog uzornog pjevača narodne zabavne muzike, razne "majstore".. e okrenulo se na glavačke. To je ovdje u Srbiji realnost, organizuju se , sirijade, kobasicijade roštiljijade, pršutijade , pitijade , jajade, zetovijade I razne jade sa kojima putujemo ka Jevropi. Eto nas da vas ojadimo. Ma ja prihvatam moderno doba ali mu ne dam da mi uzme ono što je moje, hajde i da mjerimo tu savremenu kulturu i da mjerimo vrijeme glumcima atletičarima na sceni. Daleko bilo da sam protiv ,ali ja hoću da pokazujem moje bogatsvo, realnost, da vratim sjaj pozornici, sa romantičnim lijepim pričama... Gdje se god okreneš drama I tragedija, na ulici, u kući na poslu, u državi, jad.

 

LjBcom: Bošnjaci Sandzaka i Bosne, koliko su povezani, možemo li povući neku paralelu?

Pa na ovo vaše pitanje biću kraći. Jesmo povezani, ali nismo dovoljno, nismo onoliko kolko bi trebalo. Valjda smo braća I po svemu..Jes pogan vakat bio ali se fala Bogu ne ponovio.. Moramo stalno misliti da nam se strahote mogu ponovo desiti a da zbog toga moramo se držati zajeno. Ja se politikom toliko bavim da samo znam šta rade oko mene oni što meni I mnogima hljeb uzeše.Vidite ja sam za Bajram sa ansamblom bio u Srebrenici sa horovima glumcima sevdalijama na Bajram, kad su me pitali dje si bio ja kazem na HADŽDŽU u Srebrenici. Eto prešli smo ptreko ćuprije I mora se valjda I s druge strane preći na vamo. Ja lično sam zadovoljan I imam izuzetnu saradnju I kontaklte sa Bošnjacima iz Bosne. Te granice, malo koče, ali za kulturu ne postoje granice. Treba više saradnje , ona je primjetna onoliko koliko je I angažovana. Ma ima raznih priča, mi vama u Sandžaklu pomogli mi vama u Sarajvu pomogli.Znate to narod priča i to I malo povlači nekunegativnu sliku ali se to postepeno gubi I ja se nadam uskoro da ćemo kroz sandžačke institucije biti povezaniji ama u svemu.Nama su potrebni bosanski umjetnici, od slikara, pisaca pjevača naučnih radnika profesora vrhunskih intelektualaca, da nam češće dolaze da nas posjećuju da budu predstavljeni Sandžasklijama.. Ma, lani mi teško palo , ja zovem jednog pjevača za Bajram a on zaboravio da je Bošnjak I da mu je valjda I moralna obaveza da pomogne, veli, buraz pošto si tit u 2 hiljade eura. A ja u svom maniru "neburaz pošto si ti ta zvjezda ni dvaes dinara, doviđenja" Poštuujem ja profesiju svačiju ali imaj merhameta.Preko internet sam upoznao Sulejmana Aličkovića, malog velikog čovjeka rodom iz Tutina a koji živi u Luksemburgu, ja njemu Suljaga promovišem tvoje djelo "Bogumili Sandžaka" dođi mi para nemamo, Moj Sulejman efendija došo, to je prijatelj I moj I Bošnjaka I Sandžaka. No naš opstanak je što češće da se sretamo I razmjenjujemo u svemu, maker I na kahvu samo.Naši problem o kojima se priča su što prihvatmo Rijaset u BiH I što namj reis Mustafa ef. Cerić Eto njegova posjeta je učinila da se neki moji Bošnjaci trgnu I da shvate ko su. Svaki dan je sve teži za kulturu I njen opstanak bar onu koju stvaram I koju poštujem. Teško narodu koji izgubi svoj kulturni identite, nestaće tog naroda. Virus je poodavno pušten koji truje bošnjački narod, mali je broj nas koji mu se odupiremo I inšalah uspjećemo u tome .Država Srbija I sve njene relevantne institucije kad tad moraju shvatiti da postoji jedan narod koji ima svoje ime I sve što ga krasi I mora shvatiti dag a morai štititi, uvažavati vi poštovati kao što Bošnjaci uzvraćaju svojoj državi.Sandžak je shvatio da u "svojim" vođama vidi samo ljude od karijere I ličnog interesa.Narod ostaje bez posla, Prijepolje je nažalost vjerujući svim pokvarenim igračima političarima je na dnu dna , pa I to ima velikog uticaja na kulturu, Znam ja da nikome ne cveta, ali nema nas na Balkanu stotinu miliona.

Mali smo ali smo intelektualno jaki i samo malo više razumijevanja I malo ozbiljnije sagledavanja budućnosti svih Bošnjaka, ona sehara koju spomenuh biće stalno otvorena a njoj je sve naše kulturno biserje kojim se dičimo butum dunjaluka. Mnogi naši eminentni umjetnici rado se pozivaju po svjetskim galerijama, koncertnim dvoranama, pozorištima, univerzitetima...e I naše bošnjačke institucije , nadam se da ih imamo, moraju upravo da ta naša svjetska popznata imena predstavljaju svom narodu.Mi imamo sad jedno pomodarstvo u Sandžaku, da nam političke partije organizuju neke kulturne sadržaje te I Islamske zajednice... Jas am protiv toga. Svako treba da radi svoj posao. Islamska zajednica u Srbiji ona koju I ja podržavam, ima dovljno problema boreći se protiv raznih virusa koji nas napadaju sa svih strana I Internacionalni univerzitet pronašli su vakcinu I uspješno se odupiremo dok ne izgradimo akobogda uskoro jednu kulturnu instituciju koja će preuzeti odgovornost na kulturnoj baštini Bošnjaka

 

LjBcom: Imate li nešto da biste poručili onima koji budu ovo čitali i ujedno posjetiocima našeg web portala?

Mnoge stvari nisam dotakao , ali to ćemo akobogda nekom drugom prilikom , I možda kroz moje poisanje na ovoj uvaženoj stranici iznijeti. Izvinjavam se vašim poštovanim posjetiocima, što sam oduljio pa ako hoće nek mi halale a ja im šaljem iskrene selame I pozdrave iz Sandžaka iz Prijepolju Za koga velika bjelosvjetska skitnica rahmetli Zuko DŽumhur veli, "Ovo je kasaba u kojoj dunjaluk nije pomahnito" Istina je da I u onim zlohudim devedesetim u mojoj kasabi nije se desio ama ni jedan incident između različitih nacija, a visilo je u vazduhu, bilo je povoda ali imali smo više pameti od šejtana i pobjedili smo .Mladim Bošnjacima, poručujem, čuvajte sve ono što je vaše ime, vjeru, kulturu, tradiciju, običaje I svu ljepotu kojom nas je dragi Allah obasuo. Poštujte drugog, uvažavajte ga ali budite znanjem ispred njega.

LjBcom: Na kraju želimo se zahvaliti na izdvojenom vremenu za ovaj intervju, bila nam je čast predstaviti velikog umjetnika kao što ste Vi, naravno želimo Vam sve najbolje u budućem radu!

Vašem portalu želim uspješan i dugovječan život a posebnu zahvalnost upućujem što mi se ukazala čast da budem u vašoj knjizi poznatih ličnosti. Ma gdje bili zdravo i veselo bili. Es selamu alejkum...

Redakcija web portala LjutiBosanci.com